Euro je jedinstvena valuta koju je prihvatilo 13 zemalja članica Europske monetarne unije (EMU): Austrija, Belgija, Grčka, Finska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Slovenija i Španjolska. Danska, Švedska i Velika Britanija za sada su odbile uvođenje eura i zadržale su svoje nacionalne valute. Sve zemlje članice EMU morale su zadovoljiti kriterije konvergencije, tj. morale su dokazati da mogu ispuniti sve gospodarske uvjete potrebne za članstvo u EMU. Države koje su pristupile Uniji u petom valu proširenja također moraju udovoljiti tim uvjetima prije uvođenja eura kao službene valute.

Euro je u knjigovodstvenom obliku ušao u gospodarstvo i banke zemalja članica EMU-a već 1. siječnja 1999. godine (osim u Grčkoj, koja je pristupila EMU 1. siječnja 2001.), kada su fiksirani tečajevi nacionalnih valuta prema euru, čime je osigurano da se pretvaranjem valuta u euro ne gubi vrijednost.
Novčanice i kovanice eura ušle su u opticaj 1. siječnja 2002. godine, kada je započela i zamjena nacionalnih valuta zemalja članica. Od 1. ožujka 2002. euro je postao jedino zakonsko sredstvo plaćanja u zemljama EMU-a. Uvođenjem eura dolaze postupno do izražaja sve prednosti jedinstvenog tržišta Unije, pri čemu se izbjegavaju gubici koji nastaju pri promjeni valuta na putovanju u druge zemlje članice EU-a, a euro omogućava i lakšu usporedbu cijena istih proizvoda ili usluga u državama Europske unije. Slovenija je uvela euro 1. siječnja 2007.godine te se broj Europljana koji koriste jedinstvenu europsku valutu euro povećao sa 315 na 317 milijuna potrošača.

Iako euro (još) nije naš novac, on je važan za hrvatske građane, tvrtke i banke. Uvođenjem jedinstvene europske valute i našim je građanima i tvrtkama pojednostavljen život, smanjen je gubitak vremena i troškova pri promjeni valuta, jednostavnija je usporedba cijena istih proizvoda ili usluga u različitim državama EU-a, te plaćanje roba i usluga – bez obzira na to u kojoj su od zemalja EMU-a nabavljene ili korištene.