Euro je jedinstvena valuta koju je prihvatilo 13 zemalja članica
Europske monetarne unije (EMU): Austrija, Belgija, Grčka, Finska,
Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal,
Slovenija i Španjolska. Danska, Švedska i Velika Britanija za sada su
odbile uvođenje eura i zadržale su svoje nacionalne valute. Sve zemlje
članice EMU morale su zadovoljiti kriterije konvergencije, tj. morale su
dokazati da mogu ispuniti sve gospodarske uvjete potrebne za članstvo u
EMU. Države koje su pristupile Uniji u petom valu proširenja također
moraju udovoljiti tim uvjetima prije uvođenja eura kao službene valute.
Euro je u knjigovodstvenom obliku ušao u gospodarstvo i banke zemalja
članica EMU-a već 1. siječnja 1999. godine (osim u Grčkoj, koja je
pristupila EMU 1. siječnja 2001.), kada su fiksirani tečajevi
nacionalnih valuta prema euru, čime je osigurano da se pretvaranjem
valuta u euro ne gubi vrijednost.
Novčanice i kovanice eura ušle su u opticaj 1. siječnja 2002. godine,
kada je započela i zamjena nacionalnih valuta zemalja članica. Od 1.
ožujka 2002. euro je postao jedino zakonsko sredstvo plaćanja u zemljama
EMU-a. Uvođenjem eura dolaze postupno do izražaja sve prednosti
jedinstvenog tržišta Unije, pri čemu se izbjegavaju gubici koji nastaju
pri promjeni valuta na putovanju u druge zemlje članice EU-a, a euro
omogućava i lakšu usporedbu cijena istih proizvoda ili usluga u državama
Europske unije. Slovenija je uvela euro 1. siječnja 2007.godine te se
broj Europljana koji koriste jedinstvenu europsku valutu euro povećao sa
315 na 317 milijuna potrošača.
Iako euro (još) nije naš novac, on je važan za hrvatske građane, tvrtke
i banke. Uvođenjem jedinstvene europske valute i našim je građanima i
tvrtkama pojednostavljen život, smanjen je gubitak vremena i troškova
pri promjeni valuta, jednostavnija je usporedba cijena istih proizvoda
ili usluga u različitim državama EU-a, te plaćanje roba i usluga – bez
obzira na to u kojoj su od zemalja EMU-a nabavljene ili korištene.