Vijeće Europske unije/Vijeće ministara (eng. Council of the European Union/Council of Ministers)

Vijeće Europske unije (u tekstovima često Vijeće ili Vijeće ministara) najvažnije je tijelo Europske unije koje donosi odluke i koje se može usporediti s nacionalnim zakonodavnim tijelima – parlamentima. Članovi Vijeća su resorni ministri država članica, koji se sastaju ovisno o temi o kojoj se raspravlja na Vijeću: vanjski poslovi, poljoprivreda, industrija i slično.
S obzirom na pitanja o kojima raspravlja, Vijeće Europske unije sastaje se u 9 konfiguracija:

- Opći poslovi i vanjski odnosi (General Affairs and External Relations)
- Gospodarski i financijski poslovi (Economic and Financial Affairs)
- Konkurentnost (unutarnje tržište, industrija i istraživanje) (Competitiveness)
- Pravosuđe i unutarnji poslovi (Cooperation in the fields of Justice and Home Affairs)
- Zapošljavanje, socijalna politika, zdravstvo i zaštita potrošača (Employment, Social Policy, Health and Consumer Affairs)
- Promet, telekomunikacije i energetika (Transport, Telecommunications and Energy)
- Poljoprivreda i ribarstvo (Agriculture and Fisheries)
- Okoliš (Environment)
- Obrazovanje, mladi i kultura (Education, Youth and Culture)

Bez obzira na različit sektorski sastav Vijeća, koji ovisi o temi o kojoj se raspravlja, Vijeće djeluje kao jedinstvena institucija. Predsjedanje Vijećem ministara rotira se između država članica svakih šest mjeseci po unaprijed utvrđenom rasporedu. Amsterdamskim ugovorom određeno je da glavni tajnik Vijeća djeluje i kao visoki predstavnik za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, a u radu mu pomaže njegov zamjenik, kojeg imenuje Vijeće jednoglasnom odlukom i koji je odgovoran za rad Glavnoga tajništva Vijeća. U sklopu institucionalnoga trokuta Unije (Europska komisija, Vijeće EU-a i Europski parlament) u Vijeću su zastupljeni interesi država članica.
Odluke Vijeća priprema Odbor stalnih predstavnika država članica (fra. Comité des représentants permanents - COREPER) kojemu pomažu radne skupine nacionalnih vladinih dužnosnika.

Europska komisija (eng. European Commission)
Europska komisija jedna je od temeljnih institucija EU-a, koja predstavlja i štiti interese Zajednice. Europska se komisija često opisuje kao “motor integracije” s obzirom na to da ona ima isključivo pravo predlaganja pravnih akata, politika i programa aktivnosti Zajednice. Osim toga, Europska komisija je odgovorna za provedbu odluka Parlamenta i Vijeća, te upravljanje proračunom i politikama Europske unije. Također, Komisija osigurava provedbu osnivačkih ugovora te ostalih usvojenih zakonodavnih akata Europske unije, a zadužena je i za predstavljanje Europske unije na međunarodnoj sceni, primjerice u pregovorima za sklapanje sporazuma između Zajednice i trećih država, na temelju mandata koji joj u svakom pojedinom slučaju dodjeljuje Vijeće Europske unije. Samo ime Europska komisija ima dva značenja. U užem smislu to se ime odnosi na 27 članova Europske komisije, takozvanih povjerenika (po jedan iz svake države članice), uključujući predsjednika i pet potpredsjednika Komisije. Povjerenike predlaže Vijeće Europske unije, a imenuje ih Europski parlament kojemu je Komisija odgovorna. Mandat Komisije traje 5 godina. Svaki od povjerenika nadležan je za jedan ili više resora, to jest općih uprava čija imena pokazuju područje koje pokrivaju (npr. Opća uprava za proširenje, Opća uprava za unutarnje tržište itd.). U širem smislu ime Europska komisija odnosi se na samu instituciju i njezine zaposlenike. Sjedište je Europske komisije u Bruxellesu, dok se dio radnih tijela nalazi u Luxembourgu.
Svoja predstavništva ima u svim državama članicama EU-a, a delegacije u trećim državama, uključujući i Hrvatsku.
Ugovorom iz Nice (Protokol o proširenju) predviđeno je da, nakon proširenja Europske unije na 27 država članica, Vijeće jednoglasnom odlukom odredi maksimalan broj povjerenika, kojih mora biti manje nego država članica, i koji će biti birani sustavom rotacije vodeći računa o jednakoj zastupljenosti svih država članica.


Europski parlament (eng. European Parliament)
Europski parlament je predstavničko tijelo 492 milijuna stanovnika Europske unije. Zastupnici se u Parlamentu od 1979. godine biraju izravnim glasovanjem na mandat od 5 godina, a broj zastupnika koji se biraju u pojedinoj državi članici razmjeran je udjelu stanovnika te države u ukupnom broju stanovnika Europske unije. Trenutačno Europski parlament broji 785 zastupnika, a njegove su ovlasti: sudjelovanje u donošenju zakonodavnih akata Europske unije kroz postupke suodlučivanja, suradnje i savjetovanja; potvrđuje imenovanja i razrješenja članova Komisije; imenuje pučkoga pravobranitelja, članove Europske središnje banke, Revizorskog suda i drugih institucija; nadzire rad Komisije i Vijeća EU-a; odobrava godišnji proračun i drugo. U sklopu institucionalnoga trokuta Unije (Europska komisija, Vijeće EU-a i Europski parlament) Parlament predstavlja interese građana Unije. Sjedište je Parlamenta u Strasbourgu, iako se neka zasjedanja i sastanci parlamentarnih odbora održavaju u Bruxellesu, a dio je administrativnih službi smješten u Luksemburgu.


Europski pučki pravobranitelj (eng. European Ombudsman)
Europski pučki pravobranitelj istražuje pritužbe na nepravilan rad institucija ili tijela Europske unije, kao na primjer Europske komisije, Vijeća Europske unije i Europskog parlamenta. Samo Sud Europskih zajednica nije u njegovoj nadležnosti. Pučki pravobranitelj istražuje na temelju primljenih pritužbi, ali može i samostalno pokrenuti istragu. Europski pučki pravobranitelj ne ispituje pritužbe protiv nacionalnih, regionalnih ili lokalnih tijela vlasti, čak ni kada se pritužbe odnose na poslove vezane uz Europsku uniju. Svaki građanin Europske unije, odnosno svaka fizička ili pravna osoba koja ima prebivalište ili ured registriran u državi članici Europske unije može se obratiti pučkomu pravobranitelju pisanim putem – poštom, faksom ili elektroničkom poštom.


Sud Europskih zajednica (eng. The Court of Justice of the European Communities)
Sud Europskih zajednica (sjedište u Luxembourgu) jedini je ovlašteni tumač odredaba osnivačkih ugovora Europske unije. Njegova je funkcija dvojaka: (1) odgovornost za izravnu primjenu prava Zajednice u određenim slučajevima i (2) opća odgovornost za tumačenje odredaba prava EU-a, pri čemu treba nastojati osigurati njegovu stalnu i jednaku primjenu. Sud se može pozvati da odluči o slučajevima koje podnose države članice, institucije Zajednice te pravne i fizičke osobe. On omogućuje istovjetno tumačenje zakona Zajednice na njezinu području putem tijesne suradnje s nacionalnim sudovima kroz prethodni postupak za tumačenje prava Zajednice. Sud Europskih zajednica se sastoji od 27 sudaca i 8 nezavisnih odvjetnika. Sve se suce imenuje zajedničkim dogovorom vlada država članica na mandat od šest godina, koji se može obnoviti. Sudu pomaže takozvani Prvostupanjski sud, čija je zadaća pomaganje u rješavanju tisuća slučajeva koji su na sudu, te pružanje bolje pravne zaštite građanima.

Europski revizorski sud (eng. European Court of Auditors)
Europski revizorski sud (sjedište u Luxembourgu) osnovan je 1977. godine radi kontrole prihoda i rashoda Unije te dodjele proračunskih sredstava. Sud se sastoji od 27 sudaca revizora, od po jednoga iz svake države članice, koje imenuje Vijeće ministara na šest godina.

Europska središnja banka (eng. European Central Bank)
Europska središnja banka (sjedište u Frankfurtu) je financijska ustanova Europske unije utemeljena 30. lipnja 1998. godine, a od 1. siječnja 1999. preuzela je odgovornost za provedbu europske monetarne politike. Glavna je zadaća Europske središnje banke održavanje stabilnosti eura.

Europska investicijska banka (eng. European Investment Bank)
Europska investicijska banka (sjedište u Luxembourgu) financijska je institucija Europske unije ustrojena 1958. godine temeljem Rimskog ugovora. Cilj je ove institucije pridonijeti uravnoteženom razvoju Europske zajednice gospodarskom integracijom te socijalnom kohezijom. Europska investicijska banka osigurava dugoročno financiranje određenih kapitalnih projekata u Europskoj uniji te u 120 država, nečlanica Unije.

Gospodarski i socijalni odbor (eng. Economic and Social Committee)
Gospodarski i socijalni odbor (sjedište u Bruxellesu) savjetodavno je tijelo Europske unije sastavljeno od različitih gospodarskih i socijalnih interesnih skupina (poslodavaca, zaposlenika, nevladinih udruga), koje daje mišljenja drugim institucijama, najčešće u sklopu procesa donošenja novih propisa Europske unije. Odbor trenutačno broji 344 člana, koji predstavljaju glas organizacija civilnoga sektora svih 27 država članica EU-a.

Odbor regija (eng. Committee of the Regions)
Odbor regija (sjedište u Bruxellesu) je, uz Gospodarski i socijalni odbor, drugo savjetodavno tijelo Europske unije, koje se sastoji od predstavnika regionalnih i lokalnih vlasti. Odbor je osnovan Ugovorom iz Maastrichta, a zastupa interese regija i jedinica lokalne samouprave na razini Unije u procesom kreiranja te provedbi zajedničkih politika. Sastoji se od 344 člana koje delegiraju tijela regionalnih i lokalnih vlasti država članica EU-a na četiri godine.

Europsko vijeće (eng. European Council)
Pojam Europsko vijeće utemeljen je Jedinstvenim europskim aktom 1986. godine. Njime se opisuje praksa susreta šefova država ili vlada država članica Europske unije tijekom kojih se određuju politički ciljevi razvoja Unije i njezinih politika. Europsko se vijeće održava 2-4 puta godišnje.