A

B

C

E

G

I

J

K

L

M

N

O

P

R

S

T

U

V

Z

Y

...........................................................................................................................

> E

EFTA (European Free Trade Association - EFTA/Association européenne de libre-échange - AELE)

EFTA, tj. Europsko udruženje slobodne trgovine međunarodna je organizacija koja ujedinjuje tržišta Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Švicarske u zonu slobodne trgovine te istovremeno predstavlja platformu za sudjelovanje njezine tri članice (Islanda, Lihtenštajna i Norveške) u Europskom gospodarskom prostoru zajedno s 15 država članica EU. EFTA je uspostavljena stupanjem na snagu Konvencije iz Stockholma, a osnovale su je 1960. godine Austrija, Danska, Norveška, Portugal, Švedska, Švicarska i Velika Britanija kao alternativu tadašnjoj EEZ. Cilj EFTA-e bio je stvaranje zone slobodne trgovine između njenih članica te uspostava gospodarske unije. Island se priključio EFTA-i 1970. godine, Finska je od 1961. godine bila pridružena članica, da bi 1986. postala punopravnom članicom, a Lihtenštajn je postao članicom EFTA-e 1991. godine. Danska, Irska, Velika Britanija, Portugal, Austrija, Finska i Švedska s vremenom su postale članice EU, čime je njihovo članstvo u EFTA-i prestalo. Sve su današnje članice EFTA-e, osim Švicarske, i članice Europskog gospodarskog prostora. Aktivnosti suvremene EFTA-e usmjerene su na monitoring i upravljanje odnosima između država članica EFTA-e temeljem Konvencije iz Stockholma, na upravljanje sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru u kontekstu EFTA-u, te na koordinaciju odnosa s trećim zemljama.

Ekonomska i monetarna unija (Economic and Monetary Union/Union économique et monétaire)

Ekonomska i monetarna unija (EMU) proces je kojim zemlje članice Europske unije usklađuju svoje ekonomske i monetarne politike s krajnjim ciljem usvajanja jedinstvene valute - eura. Sam proces stvaranja EMU odvijao se u tri faze. U prvoj je fazi (1990.-1993.) cilj bio osigurati slobodno kretanje kapitala i ostvariti koordinaciju ekonomske politike te uže suradnje između središnjih banaka; u drugoj fazi (1994.-1998.) cilj je bilo približavanje ekonomskih i monetarnih politika zemalja članica (kako bi se osigurala stabilnost cijena i stabilne javne financije); cilj treće faze (od siječnja 1999.) bilo je osnivanje Europske središnje banke, utvrđivanje tečaja i uvođenje jedinstvene valute. Ugovorom iz Maastrichta (usvojenim 1993.) u potpunosti je razrađen cilj postizanja monetarne unije te metode i vremenski okvir njezina stvaranja. Za provedbu europske monetarne politike zadužena je Europska središnja banka (European Central Bank/Banque centrale européenne).

Erasmus (European Community Action Scheme for the Mobility of University Students/Programme d'action communautaire en matière de mobilité des étudiants universitaires)

Erasmus (Program aktivnosti EZ namijenjen mobilnosti sveučilišnih studenata)obrazovni je program Europske komisije namijenjen studentima, profesorima i institucijama iz područja visokog školstva. Uveden je 1987. godine s ciljem povećanja mobilnosti studenata unutar Europske zajednice, kasnije i Europskog gospodarskog prostora, a sad je otvoren i pridruženim državama članicama. U njemu sudjeluje ukupno 30 europskih država. Studentima visokoškolskih ustanova, u državama koje u programu sudjeluju, Erasmus omogućuje studij u drugoj državi sudionici programa u trajanju od 3 do 12 mjeseci. Iako središnji dio ovog programa zauzimaju razmjene studenata između sveučilišta država koje u njemu sudjeluju, on također potiče i razmjenu profesora, transnacionalni razvoj nastavnih programa te paneuropske tematske mreže. Ime je dobio po filozofu, teologu i humanistu - Erazmu Roterdamskom (1465.-1536.), koji je u potrazi za znanjem živio i radio u različitim dijelovima Europe. Erasmus je 1995. godine kao jedna od aktivnosti uklopljen u Socrates program EU, koji obuhvaća općenito projekte namijenjene suradnji u području obrazovanja. U srpnju 2002. godine Europska je komisija sastavila prijedlog o ustroju programa Erasmus World za razdoblje od 2004. do 2008. godine, koji bi omogućavao studentima iz trećih zemalja (koje nisu članice EU, Europskog gospodarskog prostora ili pridružene članice) stipendiranje na poslijediplomskim studijima na sveučilištima u državama sudionicama Erasmus programa.

Eureka

Eureka je europski program međunarodne suradnje između poduzeća, razvojno-istraživačkih centara i sveučilišta zemalja članica tog programa, pokrenut 1985. godine s ciljem povećanja konkurentnosti i inovativnosti europskih poduzeća. Eureka danas broji 34 članice. U Republici Hrvatskoj za suradnju u sklopu ovoga programa zaduženo je Ministarstvo znanosti i tehnologije.

Euro

Euro je jedinstvena valuta koju je 1. siječnja 1999. godine prihvatilo 11 zemalja članica Europske unije (Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Irska, Italija Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal i Španjolska), s krajnjim ciljem potpunog ukidanja nacionalnih valuta. Danska i Velika Britanija koristile su pravo ostajanja izvan “euro-zone”(prema Ugovoru iz Maastrichta), a Grčka i Švedska formalno nisu zadovoljile kriterije konvergencije do gore spomenutog datuma. Grčka je, zadovoljivši navedene kriterije, ušla u euro-zonu 2001. godine. Uvođenje eura kao jedinstvene valute u Europskoj uniji treća je faza Ekonomske i monetarne unije. Potpuna zamjena nacionalnih valuta zemalja euro-zone s novčanicama i kovanicama eura obavljena je krajem veljače 2002. godine.

Europska banka za obnovu i razvoj (European Bank for Reconstruction and Development - EBRD/La Banque européenne pour la reconstruction et le développement - BERD)

Europska je banka za obnovu i razvoj osnovana 1991. godine s ciljem da pomogne bivšim komunističkim zemljama u njihovoj transformaciji u tržišna gospodarstva. Banka kroz investiranje u (većinom) privatna poduzeća, samostalno ili s drugim partnerima, promiče u 27 država: strukturne i sektorske reforme, tržišno natjecanje, privatizaciju i poduzetništvo, jačanje financijskih institucija i pravnih sustava, potreban razvoj infrastrukture za razvoj privatnog sektora te usvajanje prakse snažnog upravljanja poduzećima, uključujući i svijest o zaštiti okoliša. Banka je u vlasništvu 60 država te Europske investicijske banke i Europske zajednice. Republika Hrvatska postala je članicom Europske banke za obnovu i razvoj 15. travnja 1993. godine. Sjedište banke je u Londonu.

Europska investicijska banka (European Investment Bank - EIB/Banque européenne d'investissement - BEI)

Europska investicijska banka financijska je institucija Europske unije ustrojena 1958. godine Rimskim ugovorom. Cilj je ove institucije doprinijeti procesu integracije te općenito ciljevima Europske unije, kroz osiguravanje dugoročnih financijskih sredstava za određene kapitalne projekte u Uniji te 120 drugih zemalja diljem svijeta.

Europska komisija (European Commission/Commission européenne)

Europska je komisija jedna od pet temeljnih i ujedno najveća institucija EU, koja ima ovlasti inicijative, provedbe, upravljanja i kontrole. Ona osigurava provedbu osnivačkih ugovora i utjelovljuje interese Zajednice. Komisija je sastavljena od 20 članova (po dva iz Francuske, Njemačke, Italije, Španjolske i Velike Britanije te po jedan član iz ostalih zemalja). Članove Komisije sporazumno dogovaraju zemlje članice, a potvrđuje ih Europski parlament kojem je Komisija odgovorna. Mandat članova Komisije traje 5 godina. U sklopu institucionalnog trokuta Unije (Europska komisija, Vijeće EU i Europski parlament), Komisija predstavlja Europsku zajednicu.

Europska unija (European Union - EU/Union européenne - UE)

Europska je unija nadnacionalna zajednica nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest zemalja (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Nakon više od pedeset godina i četiri vala proširenja (1973. Danska, Irska i Velika Britanija, 1981. Grčka, 1986. Portugal i Španjolska, 1995. Austrija, Finska i Švedska), Europska unija danas broji 15 zemalja članica koje se pripremaju za peti val proširenja, tj. primanje u punopravno članstvo 13 novih država kandidata. Pojam “Europska unija” uveden je Ugovorom o Europskoj uniji iz Maastrichta (1993. godine). Prvi stup Europske unije čine tri zajednice: Europska zajednica za ugljen i čelik, Europska ekonomska zajednica te Europska zajednica za atomsku energiju; drugi stupe čine zajednička vanjska i sigurnosna politika, a treći - suradnja u pravosuđu i unutarnjim poslovima.

Europska zajednica (European Community - EC/Communauté européenne - CE)

Izraz Europska zajednica rabio se u neslužbenom govoru (do pregovora o Europskoj uniji) za tri zajednice utemeljene ugovorima u Parizu i Rimu. Zapravo bi pravilno ime za zajednicu koja obuhvaća: Europsku zajednicu za ugljen i čelik, Europsku ekonomsku zajednicu i Europsku zajednicu za atomsku energiju, bilo Europske zajednice. U službenom govoru Europske unije spomenute se tri zajednice skraćeno nazivaju Zajednica.

Europska zajednica za ugljen i čelik (European Coal and Steel Community - ECSC/Communauté européenne du charbon et de l'acier - CECA)

Europska zajednica za ugljen i čelik (EZUČ) nastala je na temelju Schumanova plana u sklopu kojega je 1950. godine predloženo stvaranje ovlasti nad industrijama ugljena i čelika poslijeratne Francuske i Njemačke, te drugih država koje im se odluče priključiti. Potpisivanjem Ugovora o Europskoj zajednici za ugljen i čelik, 18. travnja 1951. godine u Parizu, Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka uspostavile su zajednički okvir za dogovore o proizvodnji i distribuciji ugljena i čelika te autonomni sustav institucija, koji će time upravljati idućih 50 godina. Ugovoru o EZUČ-u taj je rok istekao 23. srpnja 2002. godine, čime je ova zajednica prestala postojati. Iako je EZUČ bila ograničena na samo dvije industrijske grane, njezino je postojanje imalo značajan utjecaj na gospodarski i politički razvoj u Europi u drugoj polovici 20. stoljeća.

Europska zaklada za obrazovanje (European Training Foundation ETF/Fondation européenne de formation FEF)

Europska zaklada za obrazovanje agencija je Europske unije ustrojena u svibnju 1990. godine uredbom Vijeća Europske unije. Glavni je cilj ETF-a pridonijeti procesu reforme strukovnog obrazovanja i obuke u zemljama srednje i istočne Europe, Zajednici neovisnih država, Mongoliji te mediteranskim zemljama partnerima i teritorijima, te pružati tehničku podršku u provedbi Tempus programa za suradnju između Europske unije i spomenutih zemalja u području visokoškolskog obrazovanja. Većina djelatnosti ETF-a odvija se u sklopu programa pomoći Phare i Tacis. U okviru Pakta o stabilnosti Drugog radnog stola (za gospodarstvo), ETF djeluje kao vodeća agencija inicijative razvoja ljudskih potencijala. U Republici Hrvatskoj Europska zaklada za obrazovanje djeluje preko Nacionalnog opservatorija koji je smješten pri Ministarstvu za europske integracije.

Europski gospodarski prostor (European Economic Area - EEA/L'espace économique européen - EEE)

Europski je gospodarski prostor nastao sporazumom potpisanim 1992. godine između tadašnjih 12 država EZ (Belgije, Danske, Francuske, Grčke, Irske, Italije, Luksemburga, Nizozemske, Njemačke, Portugala, Španjolske i Velike Britanije) te tadašnjih 6 država članica EFTA-e (Austrije, Finske, Islanda, Norveške, Švedske i Švicarske), s ciljem stvaranja jedinstvenog tržišta na kojem bi se primjenjivale tzv. četiri slobode - sloboda kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala. Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru stupio je na snagu 1994. godine, a obuhvaćao je 17 od ukupno 18 zemalja koje su ga potpisale. U Švicarskoj taj sporazum nije ratificiran zbog negativnog rezultata referenduma građana o tom pitanju. U međuvremenu, tri su članice EFTA-e postale članicama EU (Austrija, Finska i Švedska), a 1995. godine sporazumu je pristupio i Lihtenštajnu, tako da se on danas primjenjuje na ukupno 18 država - 15 država članica EU i 3 države članice EFTA-e. Europski gospodarski prostor ne obuhvaća sve odredbe jedinstvenog tržišta EZ (npr. sporazum isključuje poljoprivredne i riblje proizvode, neizravno oporezivanje te ne sadrži zajedničku vanjsku gospodarsku politiku). Unatoč tome, oko 80% propisa EZ koji uređuju jedinstveno tržište primjenjuje se na području Europskog gospodarskog prostora.

Europski parlament (European Parliament/Parlement européen)

Europski je parlament predstavničko tijelo 370 milijuna stanovnika Europske unije. Zastupnici u Parlamentu biraju se izravnim glasanjem još od 1979. godine, a broj zastupnika koji se biraju u pojedinoj zemlji članici razmjeran je udjelu stanovnika te zemlje u ukupnom broju stanovnika EU. Trenutačno Europski parlament broji 626 zastupnika, a njegove su ovlasti: razmatranje prijedloga Komisije, sudjelovanje u donošenju propisa putem postupka suodlučivanja s Vijećem Europske unije, imenovanje i razrješenje članova Komisije, pravo upita vezanih za rad Komisije i Vijeća Europske unije, podjela ovlasti u donošenju godišnjeg proračuna i nadziranje (zajedno s Vijećem) njegove implementacije. U sklopu institucionalnog trokuta Unije (Europska komisija, Vijeće EU i Europski parlament) Parlament predstavlja građane Unije. Ugovorom iz Nice predviđen je rast broja zastupnika u Europskom parlamentu do najviše 732, zbog primanja u članstvo novih država članica.

Europski revizijski sud (European Court of Auditors/Cours européen des comptes)

Europski revizijski sud, čije je sjedište u Luksemburgu, kontrolira prihode i rashode Unije te dodjelu proračunskih sredstava. Sud se sastoji od 15 sudaca revizora, po jednog iz svake zemlje članice, a koje imenuje Vijeće ministara na razdoblje od šest godina.

Europski sporazumi (Europe Agreements/Accords européens)

Europski je sporazum poseban oblik sporazuma o pridruživanju između Europske unije i pojedinih zemalja srednje i istočne Europe, te baltičkih zemalja. Osnovni cilj sporazuma jest priprema pridruženih zemalja za priključivanje Europskoj uniji. Temelji se na načelima poštivanja ljudskih prava, demokracije, pravne države i tržišnoga gospodarstva. Europski su sporazumi sklopljeni s deset zemalja: Bugarskom, Češkom, Estonijom, Mađarskom, Latvijom, Litvom, Poljskom, Rumunjskom, Slovačkom i Slovenijom. Europski se sporazum zaključuje na neodređeno vrijeme, a sastoji se od ovih elemenata: politički aspekt, koji predviđa bilateralne i multilateralne konzultacije u svim pitanjima od zajedničkog interesa, trgovinski aspekt (stvaranje zone slobodne trgovine), ekonomsku, kulturnu i financijsku suradnju, usklađivanje zakonodavstva (posebice u području intelektualnog vlasništva i tržišnog natjecanja). Europski sporazum stupa na snagu nakon što potpisani sporazum ratificiraju: svaka zemlja članica EU, Europski parlament i odgovarajuća institucija zemlje kandidata predviđena ustavom te zemlje. U razdoblju između potpisivanja i stupanja na snagu europskog sporazuma vrijedi privremeni sporazum koji uređuje unutarnje tržište, uključujući i trgovinu.

Europski sud za ljudska prava (European Court of Human Rights/Cour européenne des Droits de l'Homme)

Europski je sud za ljudska prava međunarodna institucija koja može, pod određenim uvjetima, razmatrati zahtjeve osoba koje se žale na povredu svojih prava utvrđenih Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Tom su konvencijom određena temeljna građanska i politička prava i slobode svakoga pojedinca, te obvezuju sve države potpisnice, da jamče ta prava svakoj osobi pod njihovom jurisdikcijom. Europski je sud za ljudska prava ustrojen 1959. godine temeljem Europske konvencije o ljudskim pravima (stupila na snagu 1953.), kao jedna od tri institucije (uz Europsku komisiju za ljudska prava te Odbor ministara Vijeća Europe) u sustavu provođenja obveza konvencije u državama koje su je ratificirale. Sjedište Europskog suda za ljudska prava je u Strasbourgu, a sud se sastoji od onoliko sudaca koliko je država potpisnica konvencije (trenutno 41).

Europsko vijeće (European Council/Conseil européen)

Europsko vijeće pojam je koji je nastao u praksi, a koji je potom utemeljen Jedinstvenim europskim aktom (Single European Act), 1986. godine. Čelnici država ili vlada zemalja članica Europske unije sastaju se najmanje dvaput godišnje s predsjednikom Europske komisije kako bi raspravljali o pitanjima bitnim za Uniju.