A

B

C

E

G

I

J

K

L

M

N

O

P

R

S

T

U

V

Z

Y

...........................................................................................................................

> S

SAPARD (Special Accession Programme for Agriculture and Rural Development/Programme spécial d'adhésion pour l'agriculture et le développement rural)

SAPARD je posebni pristupni program Europske unije za poljoprivredu i ruralni razvoj namijenjen državama kandidatima za članstvo u EU. Cilj je ovog programa pomoći državama kandidatima u rješavanju problema strukturnih prilagodbi u njihovim poljoprivrednim sektorima i ruralnim područjima te pružanje pomoći u provedbi pravne stečevine Zajednice u području zajedničke poljoprivredne politike te svog relevantnog zakonodavstva. Program je pokrenut početkom 2000. godine, a države kandidati imaju ga pravo koristiti sve do priključenja Uniji.

Schengenski sporazum (Schengen agreement/Accord de Schengen)

Sporazumom sklopljenim u lipnju 1985. godine u Schengenu u Luksemburgu, Belgija, Francuska, Luksemburg, Njemačka i Nizozemska dogovorile su postupno ukidanje unutarnjih zajedničkih graničnih kontrola i uvođenje slobode kretanja za sve fizičke osobe - državljane zemalja potpisnica sporazuma, drugih zemalja članica EU ili trećih zemalja. Schengensku konvenciju potpisalo je tih pet zemalja 1990. godine, a njome su ustanovljena jamstva za provedbu slobode kretanja. Potpisnicama su se pridružile i Italija (1990.), Portugal i Španjolska (1991.), Grčka (1992.), Austrija (1995.), te Švedska, Finska i Danska (1996.). Schengenski sporazum i konvencija, zajedno s deklaracijama i odlukama donesenim pri Schengenskom izvršnom odboru, čine tzv. schengenski acquis, koji je ušao u tekst Ugovora iz Amsterdama jer se bavi jednim dijelom unutarnjeg tržišta - slobodnim kretanjem ljudi. Island i Norveška (zemlje koje nisu članice EU) također su s EU potpisali sporazum kojim se uključuju u provedbu i razvoj schengenskog acquisa.

Socrates

Socrates je program Europske unije u području obrazovanja, koji obuhvaća suradnju između država korisnica programa u području predškolskog, osnovnoškolskog, srednjoškolskog, visokoškolskog te cjeloživotnog obrazovanja i usavršavanja. Ciljevi su Socrates programa stvaranje "Europe znanja" kroz promicanje mobilnosti i učenja stranih jezika u području obrazovanja. Socrates se sastoji od ovih aktivnosti: Comenius - namijenjen razmjeni i suradnji u predškolskom i osnovnoškolskom obrazovanju; Erasmus - namijenjen razmjeni i suradnji u visokom školstvu; Grundtvig - namijenjen razmjeni i suradnji u području obrazovanja odraslih osoba; Lingua - namijenjen učenju europskih jezika; Minerva - namijenjena uporabi informatičkih i komunikacijskih tehnologija u obrazovanju. ; praćenje i inovacija obrazovnih sustava i politika, zajedničke aktivnosti s drugim europskim programima te dodatne mjere.

Screening/Criblage

Screening je prvi stupanj analize usklađenosti nacionalnih zakona i propisa s pravnom stečevinom Zajednice, koji zajedno provode zemlja kandidat za članstvo u Europskoj uniji i Europska komisija. Analiza po sektorima omogućuje kandidatima da dobiju pregled nad pravnim instrumentima koje trebaju usvojiti ili dodati već postojećima, a u cilju postizanja usklađenosti nacionalnog zakonodavstava s acquisom. Screening služi kao temelj za bilateralne pregovore između EU i zemlje kandidata za članstvo.

Skupština europskih regija (Assembly of European Regions - AER/Assemblée des Régions d'Europe - ARE)

Skupština europskih regija politička je organizacija koja promiče sudjelovanje regija u donošenju politika na europskoj razini te međuregionalnu suradnju između regija u Europi. Njezina se zadaća sastoji u zastupanju interesa regija kroz promicanje regionalizacije te institucionalizacije sudjelovanja regija u europskoj politici. Osnovana 1985. godine, sa sjedištem u Strasbourgu u Francuskoj, Skupština europskih regija danas broji 250 članica - regija iz 26 europskih država, i 13 članica - međuregionalnih organizacija.

Sporazum o slobodnoj trgovini/Područje slobodne trgovine (Free trade area agreement, Free trade area/L'accord de libre échange, la zone de libre échange)

Sporazumom o slobodnoj trgovini dvije ili više zemalja ukidaju ili smanjuju carine i necarinske barijere na proizvode/usluge određene sporazumom. Područje slobodne trgovine treba razlikovati od carinske unije, koja je dublji oblik ekonomskog povezivanja dviju ili više zemalja te uključuje zajedničku carinsku politiku prema trećim zemljama.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (Stabilisation and Association Agreement - L'accord de stabilisation et d'association)

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju nova je generacija europskih sporazuma ponuđena zemljama jugoistočne Europe u sklopu procesa stabilizacije i pridruživanja. Sporazumom se uređuju opća načela, politički dijalog, regionalna suradnja, slobodno kretanje roba, kretanje radnika, osnivanje pravnih osoba, pružanje usluga i kapitala, usklađivanje zakona, provedba zakona i pravila tržišnog natjecanja, pravosuđe i unutarnji odnosi, politike suradnje i financijska suradnja. Ciljevi su tog sporazuma: razvijanje političkog dijaloga između Unije i zemlje potpisnice sporazuma, početak postupnog usklađivanja nacionalnog zakonodavstva zemlje potpisnice s pravnom stečevinom Zajednice, promicanje gospodarskih odnosa dviju strana, postupno razvijanje zone slobodne trgovine između dviju strana te poticanje regionalne suradnje u sklopu procesa stabilizacije i pridruživanja. Sporazum daje zemlji potpisnici status potencijalnog kandidata za članstvo u EU. Republika Hrvatska potpisala je takav sporazum s Europskom unijom 29. listopada 2001. godine.

Sporazum o suradnji (Cooperation agreement/Accord de coopération)

Sporazum o suradnji posebna je vrsta sporazuma koje Europska unija potpisuje s trećim zemljama, i kojima stvara okvir za širenje odnosa s tim zemljama i izvan trgovinskih veza. Bivša Jugoslavija imala je Sporazum o suradnji još od 1980. godine, koji je u mnogočemu bio specifičan (u odnosu na sporazume o suradnji koje je EZ zaključivala s mediteranskim zemljama). Taj je sporazum bivšoj Jugoslaviji omogućavao veće beneficije bez obveze reciprociteta i suradnju na različitim područjima (tehničko-tehnološka i financijska suradnja). Slični sporazumi, koji su se nazivali “sporazumi o suradnji i trgovini”, zaključivali su se početkom 90-ih sa zemljama srednje i istočne Europe u sklopu njihova približavanja europskim integracijama.

Strukturni fondovi, Kohezijski fond (Structural funds, Cohesion Fund/Fonds structurels, Fonds de cohésion)

Strukturni fondovi i Kohezijski fond čine dio strukurne politike Unije, kojoj je cilj smanjiti jaz u razvoju između bogatijih i siromašnijih regija i zemalja članica EU te promicati ekonomsku i socijalnu jednakost. Strukturni fondovi čine otprilike trećinu proračuna EU: 90% tog iznosa troši se na razvoj regija, a 10% na razvoj tzv. kohezijskih zemalja (Grčka, Irska, Portugal i Španjolska).

Studija učinaka (Impact Assesment study/Étude d'impact)

Studija učinaka analiza je rizika, mogućnosti, troškova i prednosti primjene određenih mjera ili propisa, tj. pravne stečevine Zajednice (u kontekstu europskih integracija) za gospodarstvo općenito, državni proračun te različite interesne skupine u društvu. Vlada Republike Hrvatske u srpnju 2002. godine izdala je prvu u nizu takvih studija učinaka propisa Europske zajednice.

Stupovi Europske unije (Pillars of the European Union/Piliers de l'Union européenne)

Za Europsku uniju kaže se da podsjeća na prednji dio grčkoga hrama koji leži na tri stupa. Ta se slika počela rabiti kako bi se opisala struktura Unije ustrojena u Maastrichtu 1992. godine. Prvi stup EU čine carinska unija, jedinstveno tržište, zajednička poljoprivredna politika, strukturalne politike i monetarna unija. Drugi stup obuhvaća zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, a treći suradnju u pravosuđu i unutarnjim poslovima. Osnovna razlika između prvog i druga dva stupa leži u tome što jedino prvi stup koristi pravno obvezujuće instrumente i procedure temeljene na Rimskim ugovorima. Druga su dva stupa pretežno u nadležnosti Europskoga vijeća i Vijeća Europske unije, te su više međuvladina karaktera.

Sud pravde Europske zajednice (Court of Justice of the European Community/Cours de justice des Communautés européennes)

Sud pravde Europske zajednice jedini je ovlašteni tumač odredaba osnivačkih ugovora EU. Njegova je funkcija dvojaka: (1) odgovornost za izravnu primjenu prava Zajednice u određenim slučajevima i (2) opća odgovornost za tumačenje odredaba prava EU, pri čemu treba nastojati osigurati njegovu stalnu i jednaku primjenu. Sud se može pozvati da odluči o slučajevima koje podnose zemlje članice, institucije Zajednice te pravne i fizičke osobe. On omogućuje istovjetno tumačenje zakona Zajednice na njezinu području putem tijesne suradnje s nacionalnim sudovima i županijskim sudovima kroz prethodni postupak za tumačenje prava Zajednice. Sjedište Suda je u Luksemburgu.

Suradnja u području pravosuđa i unutarnjih poslova (Cooperation in the field of Justice and home affairs/Coopération dans le domaine de la justice et des affaires intérieures- JAI)

Suradnja u području pravosuđa i unutarnjih poslova čini treći stup EU, u sklopu kojega se zajedničko djelovanje zemalja članica još uvijek temelji na međuvladinoj suradnji. Suradnja se ostvaruje u ovim područjima: problemi imigracije i azila, borba protiv trgovine drogom i oružjem, suzbijanje rasizma i ksenofobije, borba protiv terorizma, međunarodne pronevjere, suradnja sudova u građanskim sporovima, carinska suradnja i suradnja između policije zemalja članica. Ugovorom iz Amsterdama reorganizirana je suradnja u području pravosuđa i unutarnjih poslova, pri čemu su pojedini dijelovi preneseni u nadležnost Zajednice (politika azila, vanjske granice, politika useljavanja), tj. prvog stupa EU.

Sustav trgovinskih povlastica (Scheme of trade preferentials/Régime des préférences commerciales)

Uredbama Vijeća EU Europska unija određuje opće uvjete preferencijalnog uvoza proizvoda iz zemalja s kojima Unija nije ugovorno regulirala taj uvoz. Sustav trgovinskih povlastica jedan je od instrumenata vanjske politike EU, koji s obnavljanjem trgovinskih povlastica povezuje uvjete poštovanja ljudskih prava, demokracije i slično. U prosincu 1999. godine Vijeće je donijelo uredbu o trgovinskim povlasticama do kraja 2001. godine za proizvode podrijetlom iz Bosne i Hercegovine te Hrvatske. Tom se uredbom određuju količinski limiti za industrijske, tekstilne i poljoprivredne proizvode. Ta je uredba po prvi put odredila kvote zasebno za Hrvatsku, i to za dvogodišnje razdoblje (prije su se kvote određivale za godinu dana).